da sijam na suncu i na dobrom svetlu
dok se prilagođavam tvom iščašenom svetu
lakše me je zamisliti kako vozim metlu
pa ni da se trudim da budem ti po meri
na kompliment ću reći “hvala, al ne seri”
ne daj da te zavara moja ljupka struka
pedagogija ne sprečava da se pravi buka
još kada bi znao da je smer filozofskog fakulteta
shvatio bi da mi je diskutabilna svaka tvoja peta
diskusiju volim više nego ‘leb da jedem
da ti ne objašnjavam, moraću da sednem
hleb doduše ne volim, mada dobar je u moči
dok salo u meni vrišti lepotice preskoči
nisam ti ja šljokica, što dopada se svima
nit ovu barabu može bilo ko da ima
a iskrena da budem i sebi sam teška
buntovnica se u moru mojih lica mreška
što idem protiv sveta, još mogu da shvatim
bolje je tako nego sa svakim da se patim
ali što idem protiv sebe, nije neki đir
kad ostao bi pored mene proradio bi čir
dal pre tebi ili meni, ko će ga sad znati
bolje se svom ustaljenom putu vrati
nisam ti ja šljokica, da se šminkam svakog dana
šminkam se triput godišnje, i to ne umem sama
da se oblačim po modi, u teretani telo oblikujem
nema smisla, ne ide, majonezom dok se trujem
da obuvam štikle pa nespretno gazim
radije ću bosa travu ja da mazim
da sedim na asfaltu dok u ruci mi je pivo,
na opomenu da je hladno, opsujem sve živo
ako si me video u društvu male dece
ne možeš ni zamisliti sve moje svece
deca su svet za sebe, ti si nešto drugo
zato bolje odmah idi, ne zadržavaj se dugo
nisam ti ja šljokica, da na uvo ti pevušim
lagano ću na tvoju molbu ja da se oglušim
neću da te češkam i leđa da masiram
ali mogu rado mozak da ti pasiram
ne ložim se na romantiku i večnu ljubav svetu
ali bih se udala za prvog koji ponudi da menjamo planetu
dupli strelac u horoskopu, to je jasan znak
potvrdiće ti svako ko zna za zodijak
ja ne verujem o to, kao ni u boga
na temenu mi štrči trag od levog roga
nisam ti ja šljokica, da čezneš što me nemaš
il’ nađi neku sjajniju il’ odlazi da dremaš
ja ću ionako u turski sed sa knjigom
a kada se probudiš, znaćeš da si s prvom ligom